Sv. Marija Formoza

Smještena na jugu starogradske jezgre, Sv. Marija Formoza jedan je od najznačajnijih ranokršćanskih spomenika bizantinske umjetnosti i arhitekture u Istri i Hrvatskoj. Bazilika datira u 6. stoljeće, a dao ju je podignuti ravenski nadbiskup Maksimilijan porijeklom iz okolice Rovinja, a koji je osim Sv. Marije Formoze podigao i San Vitale i San Appolinare in Classe, oboje u Raveni. 

Velebna trobrodna bazilika bila je podijeljena na tri broda stupovima povezanim s lukovima čiji se unutrašnji ritam ponavljao na vanjskoj strani zahvaljujući perimetralnim zidovima, raščlambom prozora i lezenama sa slijepim lukovima. Svetište je završavalo trima poligonalnim apsidama, a uz njega bile su dvije bočne kapele. Do danas se u cijelosti očuvala samo južna kapela, dok je sjeverna većim dijelom uklopljena u susjedne stambene zgrade, a i sjeverni zid bazilike danas je vidljiv samo kao ogradni zid susjednog vrta. Kapela ima tlocrt u obliku grčkog križa od kojih jedan krak završava polukružnom apsidom, a centralni je dio, mjesto križanja dvaju krakova, viši od ostatka. On je natkriven četverostrešnim krovom, dok ostatak ima dvostrešne krovove. Vanjski izgled je jednostavan, ukrašen plitkim lezenama, slijepim lukovima i polukružnim prozorima.

U narednim godinama bila je zapuštena, a osobito je stradala u požaru koji je izbio 1242. godine u vrijeme mletačkog osvajanja Pule. Velik dio njezinog inventara otpremljen je u Veneciju gdje je korišten za gradnju Knjižnice Svetog Marka ili Sale delle quattro porte Duždeve palače, a bazilika je krajem 16. stoljeća u ruševnom stanju.