Povratak
Slavoluk Sergijevaca
Slavoluk Sergijevaca u Puli vrhunsko je arhitektonsko ostvarenje kasno helenističkoga rimskog graditeljstva, a podignuto je u čast pripadnika istoimene obitelji.
Slavoluk Sergijevaca poznatiji kao Zlatna vrata podigla je obitelj Sergijevaca, moćna rimska obitelj koja je svoju slavu i moć uspijevala zadržati stoljećima. Naziv Porta Aurea, Zlatna vrata dobiva zbog bogatog ukrasnog luka ili pozlate na gradskim vratima, na koja se kao i na gradske bedeme, svojevremeno naslanjao slavoluk. Vrata i bedemi srušeni su u 19. stoljeću kada je donesen novi urbanizacijski plan prema kojemu je bilo predviđeno širenje gradske jezgre.
Slavoluk je vrhunsko arhitektonsko ostvarenje kasno helenističkoga rimskog graditeljstva, čiji luk doseže visinu od osam metara, a datira se na kraj 1. stoljeća prije Krista, između 29. i 27. godine. Dala ga je podići svojim novcem Salvia Postuma Sergi, u spomen na tri pripadnika Sergijevaca, Lucija Sergija, Lucija Sergija Lepida i Gneja Sergija. Podatak je poznat zahvaljujući do danas očuvanim natpisima. Slavoluk je nastao poslije smrti trojice spomenutih patricija pa ima simbolički karakter sjećanja na preminule članove obitelji. No budući da su najvjerojatnije pokopani negdje drugdje, nema klasičan grobni karakter.
Korintski stil sa značajnim utjecajem helenističko-maloazijske umjetnosti najuočljiviji je na ukrasnim motivima. Zapadna je strana slavoluka bogato ukrašena, dok je istočni dio ostao većim dijelom klesarski neobrađen. Zbog činjenice da je bio smješten unutar zidina, ali 'iza' Zlatnih vrata, u antičko vrijeme s istočne se strane grada praktički nije ni vidio stoga je i dekoracija s istočne strane znatno lošija.
Danas se nalazi u središtu trga Portarata, gdje se uz slavoluk nalazi pozornica na kojoj se održavaju brojne kulturne manifestacije.
