Pazinska jama

Pazinska jama odnosno ponor Pazinčice, najveće istarske rijeke ponornice, smješten je u središnjoj Istri, a ponad nje sagrađen i poznati pazinski kaštel. U hidrogeološkom smislu jama predstavlja ponor koji je  nastao na dodiru vodonepropusne podloge sliva Pazinčice i vodopropusnih vapnenaca koji izgrađuju cijeli prostor jugozapadne Istre. Nekad je Pazinčica tekla površinom zemlje, prolazeći pokraj Berma i Dvigrada sve do mora, formirajući Limsku dragu. 

Pazinski ponor zakonom je zaštićen i proglašen važnim krajolikom, a obuhvaća kanjon i ponor Pazinčice, dužine oko 500 i dubine oko 100 metara te naravno Pazinsku jamu čija je dužina podzemnoga dijela 270 metara. Prva speleološka istraživanja započela su još krajem 19. stoljeća, kada je francuski speleolog Alfred Martel proveo prvi nacrt, a potom je šezdesetih godina prošlog stoljeća Mirko Malez izradio detaljan nacrt. 

Ulaz u Pazinsku jamu nalazi se ispod gotovo 200 metara visoke vertikalne stijene na kojoj su danas kuće grada Pazina, a ulazi se kroz visoku i široku polukružno nadsvođenu šupljinu. Podzemni se kanal dalje proteže u smjeru jugozapada, suzujući se i šireći te naposljetku tvoreći dugu i široku završnu dvoranu sa sifonskim jezerom poznatim i pod nazivom Martelovo jezero. Ono je sifonom spojeno sa slijedećim, Mitrovim jezerom, vidljivim, ali neistraženim nastavkom.

Nesvakidašnja igra prirode nadahnula je i romanopisca Julesa Vernea da u romanu Mathias Sandorf maštom svoje junake provede kroz tajanstvenu Pazinsku jamu, no nadahnula je i druge pisce poput Nazora ili Dantea.