Povratak
(0) 52 662 343 tzg-buzeta@pu.t-com.hr http://www.tz-buzet.hr/
Kaštel u Humu
Srednjovjekovni Hum slovi kao najmanji grad na svijetu, a spominje ga se već 1102. godine u darovnici markgrofa Ulricha II.
Adresa:
Pogledaj na mapiAudio vodič:
Kako doći:
Iz Rijeke cestom kroz tunel Učku do Roča i onda lijevo užom cestom koja vodi do Huma. Iz Pule može se stići vlakom do stanice Hum i onda dio puta preći pješke ili autom cestom Pazin-Cerovlje-Buzet-Roč-Hum. Preko Buzeta se u Hum dolazi i iz svih mjesta sa zapadne istarske obale, dok iz Labina se ide preko Čepica do Vranje i onda prema Lupoglavu i potom Roču.
Napomena:
Svakako posjetiti Aleju glagoljaša i Županski stol.
Dobrodošlicu u ovaj srednjovjekovni gradić na brežuljku iznad izvora rijeke Mirne svakome posjetitelju iskazuju glavna gradska vrata svojim natpisom: “tom malom gradiću u pohode dođi, na kamenu tvrdu toplina vri”. Prolaz kroz dvostruka ulazna vrata s početka 12. stoljeća, a ova sačuvana su iz 1562. godine, vodi nas do trga najmanjeg grada na svijetu, Huma. Na iznimno malom prostoru nalaze se svi sadržaji grada: gradska loža, kuće za vlastelu i obične mještane te župna crkva s rezidencijom za župnika. Castelum Cholm prvi se put spominje već 1102. godine u darovnici kojom istarski markgrof Ulrich II. daje u feud Hum (i još niz drugih posjeda) akvilejskom patrijarhu.
Kaštel se nalazio na mjestu današnje crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije (podignute 1802. godine), na najvišoj uzvisini u gradu s koje je bilo moguće kontrolirati okolinu. Pravokutna oblika, 30 x 35 metara (tipičnih dimenzija za ono doba), povezan je dvjema ulicama s dvojim gradskim vratima, što je omogućavalo bolju komunikaciju i zaštitu. Ulaz u kaštel bio je iznutra, iz grada, a iako je osnovna namjena kaštela bila obrambena, u ranijem je razdoblju, u njemu bilo i sjedište feudalaca akvilejskih patrijarha kojima je pripadao.
Od prapovijesnih početaka pa sve do propasti Mlečana 1797. godine Hum je bio obrambeni grad na granici, pun dinamike, života, sukoba, raznih vladara, rata i mira. Od antike do kasnoga srednjeg vijeka služio je kao kaštel-branič nečijeg posjeda. Često razaran i obnavljan, 1412. godine dolazi pod vlast Venecije koja ga temeljito obnavlja radi obrane svoje granice. Konačni kraj doživio je najvjerojatnije u doba Uskočkog rata (1612.-1618.) kada je čitav grad spaljen, a kaštel više nije obnavljan. Njegovo se kamenje postupno raznosilo za gradnju kuća, a svaki mu se trag gubi nakon izgradnje crkve.
