Jama Baradine

Jama Baredine smještena je nedaleko mjesta Nova Vas i zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode. Dubina jame iznosi 132 metra, a otkrivala se u nekoliko faza istraživanja. U prvim istraživanjima koja su se odvijala početkom prošlog stoljeća, doprlo se do dubine od 80 metara, da bi se sedamdesetih godina probili do današnje dubine. Na najnižoj dubini otkrivena su podzemna jezera sa stalnom podzemnom vodom, dubine 16 metara.

Obilazak je moguć, a za turiste je uređena staza kroz pet dvorana, do dubine od 60 metara. Nakon strme ulazne vertikale, unutrašnjost jame prekrivena je bogato ukrašenim kalcitnim naslagama, stalaktitima, stalagmitima i sigastim stupovima različitih boja. Oni tvore zanimljive i čudnovate oblike kao na primjer vrlo realističan kip Bogorodice, desetak metara visoke zavjese, tijelo pastirice Milke, kosi toranj iz Pise ili snješko-lučonoša koji je postao i zaštitnim znakom špilje.

Za špilju Baredine i pastiricu Milku vezana je i jedna ljubavna legenda iz 13. st. Prema legendi, porečki plemić Gabrijel zaljubio se u prelijepu pastiricu Milku iz Nove Vasi. Zla Gabrijelova majka nije mogla ugasiti njihovu ljubav pa je razbojnicima dala tri zlatnika da potajno ubiju lijepu Milku. Razbojnici nisu ubili pastiricu nego su je bacili u jamu. Saznavši zlu kob svoje ljubljene, Gabrijel je uzjahao konja i nestao, a nakon toga pronađen je samo konj. Priča govori da se okamenjeno tijelo nesretne pastirice Mlike, postepeno klizi prema dnu jame, tražeći svoga ljubljenog, gdje ga i sada možemo vidjeti.

Zanimljivost ovog pustolovnog pothvata, gdje je stalna temperatura 13 do 14 stupnjeva, je i susret s podzemnim životinjskim svijetom posebno s čovječjom ribicom, endemskom životinjom koja živi samo u ovim krškim područjima.