Hidrografski institut

Hidrografski institut, odnosno zavod u Puli osnovala je austro-ugarska ratna mornarica. Naime razvojem ratne mornarice i zbog njezinih potreba u Trstu je osnovan Hidrografski zavod, prva ustanova takve vrste na Jadranu, a samo tri godine kasnije 1863. godine otvara se spremišna podružnica u Puli.

Puni naziv Hydrographisches Amt der k. u. k. Kriegsmarine, institut dobiva nakon što je 1866. godine zatvorena tršćanska ustanova, a pulska iz Spremišne podružnice postaje Hidrografsko spremište, a potom statutom iz 1869. institut. Prije njegovog osnutka ustanova je obavljala meteorološka promatranja, a imala je i astronomsku promatračnicu. Hidrografski zavod bio je sastavljen od četiriju odjela: Zvjezdarnice s astronomskim, meteorološkim, geomagnetskim i plimnim opservatorijem, Spremišta nautičkih instrumenata s mehaničkom radionicom, Spremišta pomorskih karata i Mornaričke knjižnice, naknadno je utemeljen odjel za geofiziku.

Institut je imao uspješne znanstveno-istraživačke rezultate, a posebno se ističu astronomski kada je pronađeno 28 planetoida zahvaljujući astronomu Johannu Palisi. Nakon 1918. godine zatvoren je, a tadašnja talijanska vlada odnijela je većinu opreme u Italiju.

Zgrada podignuta na Monte Zaru ističe se dvjema kupolama na svakom kraju, dok je središnji dio naglašen dodatnim katom i istakom trokutastog završetka. Za razliku od dvokatnog centralnog, bočna krila imaju po jedan kat te istaknute krajeve s kupolama. Nakon Drugog svjetskog rata i anglo-američkog bombardiranja, zgrada Hidrografskog instituta je u potpunosti uništena, a očuvala se samo sjeverna kupola zvjezdarnice.