Crkva sv. Roka u Draguću

Na kraju mjestašca Draguća smjestila se kapela sv. Roka, zaštitnika od kuge. U 15. i 16. st. uobičajena je pojava da se crkve posvećene ovome svecu grade na ulazu u naselje, kako bi ga zaštitile od kužnih bolesti. 

Ovoj temi posvećena je jedna od scena zidnih fresaka, na kojoj je gomila mrtvaca iz kojih vire strelice, simboli smrti od kuge. Freske je naslikao Antun iz Padove, lokalni majstor iz istarske Padove, pokraj današnje Kašćerge. Na njegovim je radovima vidljiv utjecaj venecijanskog slikarstva, gdje nad bojom dominira linija crteža. Usvojeni i prerađeni renesansni oblici stvorili su lutkaste figure likova, s punim, ispupčenim usnama, okruglim rumenim obrazima i pažljivo iscrtanim očima. Zidne površine oslikane su 1529. i 1537. kao zahvala za izbavljenje od kuge, a o oslikavanju crkve svjedoči glagoljski natpis nad vratima iz 1529. godine, autorov potpis te imena naručitelja i godina.

Unutar središnjeg polja na svetišnom zidu nalazi se sv. Rok s još dva sveca zaštitnika sv. Sebastijanom i Fabijanom, dok su ostatak prikazi scena iz kristološkog ciklusa te četiri crkvena oca i drugih svetaca. Iz  uobičajene ikonografije ističe se Imago pietatis, prikaz „bolnog Krista“ nad ulazom u crkvu. U središtu je široki sarkofag s Kristom, golim do pojasa, s prekriženim rukama i zatvorenih očiju. Krist je okružen likovima četiriju Marija i Ivana, a u pozadini su vidljivi atributi Kristove muke: križ, koplje i štap sa spužvom, dok su u donjim uglovima prikazana dva anđela u molitvi. Najistaknutiji prizor pripada Poklonstvu kraljeva, koje se proteže gotovo cijelom dužinom sjevernog zida, a sastoji se od više scena spojenih u jednu, raspoznaje se oproštaj od Heroda, susret i sastanak kraljeva, njihova putovanja te poklonstva.