Crkva sv. Nikole u Pazinu

Župna crkva sv. Nikole u Pazinu ima naglašenu gotičku apsidu, a prvi se put spominje 1266. godine. Tijekom vremena dobiva kasnogotičko svetište te renesansne kapele koje su dodane glavnom brodu, a veliku baroknu rekonstrukciju doživljava 1764. godine.

Freske je u svetištu crkve sv. Nikole oslikao oko 1470. godine anonimni slikar, školovani majstor, koji pripada krugu Jakoba Suntera, poznatog i kao austrijski majstor Leonardo iz Brixena. Pazinske freske, prema kvaliteti te sintezi elemenata srednjoeuropske kasne gotike i talijanske renesanse, pripadaju samom vrhu zidnog slikarstva u Istri. U središnjem romboidnom polju svoda svetišta crkve prikazan je sv. Mihovil, a oko njega se nižu scene postanka svijeta te borba dobrih i palih anđela, odnosno istočni grijeh, a sv. Mihovil, naravno, predvodi dobre anđele koji u žustroj borbi pobjeđuju zle. Ciklus geneze čini prikaz Boga Oca s krunom na glavi koji se nekoliko puta ponavlja. Počinje prikazom prvog dana ili stvaranjem svjetla, zatim drugoga, kada se stvara nebeski svod, pa odvajanjem kopna od mora, stvaranjem Sunca i Mjeseca, ptica i riba te naposljetku stvaranjem Adama i Eve. Posljednja je scena ciklusa prikaz Adama i Eve s Bogom Ocem pred stablom spoznaje dobra i zla. Na bočnim su zidovima naslikani likovi proroka i prizori iz Starog i Novog zavjeta. Velika kompozicija Kristova raspeća nalazi se na istočnome zidu, a koja se danas, nažalost, ne vidi jer je ispred nje u doba barokne rekonstrukcije crkve postavljen glavni oltar. Pazinske su freske nastale pod utjecajem likovnih predložaka iz Biblije pauperum (Biblije siromašnih), drvorezbarskog izdanja iz 15. stoljeća.