Crkva sv. Katarine u Lindaru

Ova je crkvica izuzetno pitoreskna zbog pridodane lopice na pročelju i zvjezdolike rozete na začelju. Iako joj je forma jednostavna, tranzena prozora na začeljnom zidu i unutarnja podjela na jarmove presvođene križnim svodovima ukazuju na gotičke karakteristike. 

Donedavno je jedina otkrivena freska bila Živi križ na sjevernom zidu prvog jarma. Datirana je glagoljičkim natpisom na jednom od naslikanih svitaka u 1409. godinu. Ostali svici također su nosili glagoljičke natpise koji su izblijedjeli do nečitljivosti. Slika je podijeljena na dva dijela bordurom stiliziranih oblaka. U gornjem dijelu alegorički je prikaz Nebeskog Jeruzalema s Bogom Ocem. U donjem dijelu prikaza Raspeće je transformirano tako da mu se krakovi produžuju u četiri ruke. Jedna od njih mačem probija glavu alegoričnom prikazu sinagoge, koja jaše na magarcu povezanih očiju, držeći u jednoj ruci jare, a u drugoj slomljeno koplje sa zastavicom na kojoj se nalazi škorpion. Ovime se želi naglasiti ukidanje Starog zavjeta. Novozavjetna crkva okrunjeni je lik koji kleči na simbolima četiriju evanđelista dok ga jedna od ruku križa blagoslivlja. Gornja ruka otključava vrata Nebeskog Jeruzalema blaženim dušama, a donja razbija vrata limba dok se đavli opiru gađajući ih strelicama iz luka. Još su dva simbolička lika prikazana na sceni. Anđeo s orguljama simbolizira sklad, dok je nesklad predočen đavlom koji trubi u dvije trube i pušta vjetrove ispod kozjeg repa. U lijevom dijelu kompozicije smješten je lik titularke ove crkve, sv. Katarine, koja drži slomljeno kolo, atribut svoga mučeništva.

Nedavnim restauracijama otkriveni su ostaci fresaka na svetišnom zidu. Koloritom se razlikuju od onih Živog križa, što upućuje na to da je boje izblijedjelo vrijeme ili pak restauratorski zahvati. U novootkrivenom fragmentu možemo iščitati scenu Judinog poljupca. Lice sv. Petra karakteristične frizure s tonzurom, oblikovanjem očiju i krupnim, markantnim nosom, usporedivo je s onim apostola unutar apside u Butonigi. Uz već uočenu sličnost patroniranih uzoraka, potvrđuje nam povezanost ovih ciklusa.