Crkva i samostan Sv. Marije Velike

Barokna crkva Sv. Marije Velike nedaleko Bala, iz 1789. godine napuštena je nakon što joj se krov urušio sredinom 20. stoljeća. Istraživanja koja od 1995. godine proučavaju crkvu i njezinu okolicu, ukazala su na postojanje ranije građevine, starokršćanske crkve i samostana. 

Prvotna crkva bila je velika trobrodna bazilika, čiji su brodove odvojeni pomoću šest pari stupova od kojih je svaki imao drukčiji kapitel. Kapiteli pripadaju dvama osnovnim tipovima, košarasti i korintski, i očita su transformacija kasnoantičke baštine te iako pomalo nezgrapni, iznimno su izražajni, a autor im je prozvan majstorom kapitela iz Bala. Zahvaljujući kapitelima bilo je moguće datirati crkvu na kraj 8. ili početak 9. stoljeća kao karolinšku građevinu. Tlocrt bazilike s tri istaknute apside, koje su iznutra polukružne, a izvana poligonalne, ukazuje i na bizantsko nasljeđe, a time doprinose nadvratnici s križem proširenih dovršetaka krakova i gljivasti otvor vrata na sjevernom brodu crkve. 

Crkva se tijekom vremena mijenjala pa je u 11. stoljeću skraćena za jednu kolonadu, a novonastalo predvorje poslužilo je za ukope i gradnju zvonika. Crkva tada dobiva i novu korsku pregradu, a gradi se i jednobrodna memorijalna kapelica. U sljedećem je povijesnom razdoblju samostan, zajedno s crkvom polako propadao, da bi u 17. stoljeću bio u ruševnom stanju, a njegovi prostori dobivaju gospodarsku namjenu. U isto vrijeme gradi se manja barokna crkva, na mjestu nekadašnjeg srednjeg broda bazilike. 

Osim crkve, istraženi su i veći dijelovi samostana, prije svega oni južno od crkve s popločenom galerijom, vjerojatno dijelom središnjega klaustra. Južni dio ima portik s lukovima koji se rastvara u središnji prostor, dok istočno krilo samostana ima niz prostorija. Samostan i crkva Sv. Marije Velike jedan je od najranijih pravilno koncipiranih i uređenih samostana na području Hrvatske.