Povratak
Arsenal u Puli
Nakon što Pula postaje glavna ratna luka Austro-Ugarske monarhije, 1848. godine započinje gradnja Arsenala čija željezna konstrukcija ukazuje na dolazak novih tendencija i u Pulu.
Pula u doba Austro-Ugarske Monarhije, sredinom 19. stoljeća, postaje glavna ratna luka Monarhije, stoga započinje i izgradnja pomorskog arsenala austrougarske ratne mornarice. Smješten na južnoj obali pulskog zaljeva, okružen je visokim brežuljcima, dok je s morske strane zaštićen Brijunskim otočjem, što ga zbog veličine i zaštićenosti od vjetrova i valova čini jednom od najpogodnijih prirodnih luka. Prvi radovi započeli su 1848. godine izgradnjom triju skladišta, dok je kamen temeljac arsenala položila 1856. godine sama carica Elizabeta, a istovremeno su izgrađeni Mornarička odnosno Vojna bolnica i vojarna Franjo Josip.
Arsenal je bio izgrađen i organiziran na najsuvremeniji način, s raznim radionicama poput one za izradu jarbola i jedara, strojobravarska, stolarska ili montažna radionica s dizalicama, ali i ljevaonica željeza. Za pogon svih radionica i dokova služila su 52 parna kotla s 36 parnih strojeva i plinskim motorom. Već oko sredine 19. stoljeća dva natkrivena navoza na otočiću Uljaniku, u sklopu Arsenala, izvedena su željeznom konstrukcijom proizvedenom u željezari Witkowice, što ukazuje da nove tendencije u arhitekturi nisu zaobišle ni Pulu. Tradicija brodogradnje u Puli nastavlja se i razvija do danas zahvaljujući brodogradilištu Uljanik.
